Najprije se pojavio Boško Orobović,
za njim Sabahudin Kurt, malo nakon toga došla su dvojica — Vedo
Hamšić i Dragan Stojnić...
Svi oni dobili su priliku da se afirmiraju kao festivalski pjevači, a Sabahudin Kurt nas je zastupao i na jednom natjecanju za »Pjesmu Evrope« u Kopenhagenu. Vedo Hamšić i Dragan Stojnić nastavili su tradiciju festivalskih pjevača na »Opatiji 65«. Za melanholičnog Dragana Stojnića to je bila odskočna daska za mnogo veće uspjehe, koju je s velikim uspjehom i iskoristio.
Svi oni dobili su priliku da se afirmiraju kao festivalski pjevači, a Sabahudin Kurt nas je zastupao i na jednom natjecanju za »Pjesmu Evrope« u Kopenhagenu. Vedo Hamšić i Dragan Stojnić nastavili su tradiciju festivalskih pjevača na »Opatiji 65«. Za melanholičnog Dragana Stojnića to je bila odskočna daska za mnogo veće uspjehe, koju je s velikim uspjehom i iskoristio.
Da li je na pomolu novo ime naše vedre
muzike, koje bi trebalo da zamijeni Orobovića, Kurta, Hamšića,
Stojnića...?
Mladić se zove Kemal Monteno, učenik
je završnog razreda jedne sarajevske gimnazije i odlikuje se
izvanrednim glasom.
Mnogi koji prate zbivanja u našoj
zabavnoj muzici i imali su priliku da slušaju tog mladića oniska
rasta i »krivih nogometaških nogu«, tvrde da ga očekuje blistava
karijera. Rijetko je koji interpretator za tako kratko vrijeme i na samom početku
svoje karijere zabilježio toliko uspjeha kao taj mladić pomalo
neobična prezimena. U Sarajevu, to se može bez pretjerivanja već
sada istaći, Kemal Monteno je pjevač broj 1. Naravno, u vedroj
muzici.
Upoznali smo ga na festivalu zabavne
muzike u Subotici »Omladina 67«. Djeluje vrlo skromno i povučeno,
pristupačan i uvijek spreman na šalu.
- Zaista namjeravate pisati o meni? Da
nije to neka šala? Ovdje u Subotici smo se toliko međusobno šalili,
da sam pomislio da me netko želi zadirkivati. Za vrijeme ovog
festivala najpopularnija krilatica je bila da se nekom pjevaču kaže
'da nema veze’. To je počelo prve večeri kad je netko s galerije
dvadesetak puta zaredom vikao kako ’Mišo Kovač nema veze'.
Poslije su i mene, kao i ostale kolege, zadirkivali na taj način!
* Što? Kemal Monteno nema veze... Veze s
pjevanjem ili veze kod žirija?
- Ovo drugo sigurno nemam, a ono prvo
ocijenite vi. Nego, mi se zapričasmo o drugim stvarima ... Da vam
ispričam kako sam počeo nastupati. Prvi javni nastup imao sam na
stadionu. Publike je bilo dosta, nekoliko tisuća. Jeste li ikad bili
na stadionu Koševo? Znate kako se tamo navija i kako je publika
izbirljiva. Na leđima sam nosio broj 8. Što? Ne, nisam nastupao pred
mikrofonom. Jurili smo za loptom. O nogometu je riječ.
Počeo sam kao i mnogi moji vršnjaci
juriti za loptom. Tako sam došao i u podmladak 'Sarajeva'. Maštao
sam da jednog dana u plavo-bijelom dresu sarajevskog prvoligaša
zamijenim Asima Ferhatovića, Ibru Biogradlića, Svetozara Vujovića, Šaliha Šehovića i ostale igrače. Trenirao sam u podmlatku među
starijima, koji su se danas već afirmirali kao izvrsni igrači, kao
Fahro Prljača, Aca Ristić i drugi...
Dva hobija
Istodobno sam se počeo baviti i
pjevanjem. Nastupao sam povremeno na priredbama u školi. To me sve
više privlačilo i oduzimalo mi podosta vremena. Uz školu imati dva
hobija, kojima se treba ozbiljno posvetiti ako se želi postići
uspjeh, zaista je previše. I tako sam ostavio nogomet, zauvijek. Da
li sam dobro učinio? U svakom slučaju, ako ne uspijem u zabavnoj
muzici, mogu se tješiti da sam izabrao krivi hobi, zar ne?
Dosad sam u zabavnoj muzici imao
prilično uspjeha. Nastupio sam na pet festivala zabavne muzike.
Istina, to nisu naši najbolji festivali, ali se ipak mogu
pohvaliti, ako bih se smio pohvaliti, da sam osvojio šest nagrada.
Za mladog pjevača veliki stimulans za daljnje nastupe.
Prvi javni nastup imao sam sa 15
godina. Bilo je to 1963. godine u Sarajevu na Festivalu amatera
pjevača. Osvojio sam dvije nagrade, naredne godine ponovio sam
uspjeh. To je bio samo početak.
Prošle godine pozvali su me u Suboticu
na omladinski festival. Izvodio sam u finalu kompoziciju kojoj je dao
prvo mjesto stručni žiri.
Ova godina donijela mi je najviše
uspjeha. Ako se ovako nastavi do kraja godine, bit ću presretan.
Počelo je s nastupom na koncertu što je odlučivao koja pjesma će
nas zastupati na natjecanjima Intervizije. Najbolji je bio Vice
Vukov. To je zasad jedino natjecanje na kojem sam nastupao, a da nisam
dobio nagradu.
Snimci za Radio Sarajevo
Međutim, ubrzo se stvar 'ispravila'. U
Sarajevu se svake godine održava mini-festival pod naslovom 'Vaš
šlager sezone'. Na natjecanje sam konkurirao s vlastitom
kompozicijom 'Lidija'. Nastupili su najbolji sarajevski pjevači. U
toj konkurenciji osvojio sam dvije najvrednije nagrade. Kompozicija
'Lidija' je osvojila prvo mjesto, a ja sam proglašen za najboljeg
interpretatora.
Poslije toga slijedio je poziv, drugi
zaredom za subotički festival. Ne bi se moglo reći da nisam
očekivao nagradu...
(Pjesma koju je u alternaciji s Ivicom
Martinčevićem iz Koprivnice »Bila si daleko« Lajoša Ponga
izvodio Kemal Monteno dobla je najviše glasova publike u dvorani i
nagradu naše redakcije.)
* Kemal Monteno znači »ima veze«
kod publike i žirija...
— Ako već tako kažete onda bi tome
trebalo dodati i »veze« na Radio-stanici Sarajevo, gdje već imam
sedam ili osam snimaka i u produkciji gramofonskih ploča RTB, gdje
mi uskoro izlazi prva samostalna ploča. Na njoj je i jedna moja
kompozicija »Iz spomenara za Ubavku«...
Osim toga snimio sam i
dvije kompozicije za naredni opatijski festival. Nadam se da će
makar jedna ući u konačan izbor. To bi bio moj najveći uspjeh.
Nadam se da će mi se to ostvariti, šansu onda neću ispustiti. Da
nastavim s onim kad kažete »Kemal Monteno ima veze«, zar ne?
Nasmijao se vedro, mladenački.
Osamnaestogodišnjeg gimnazijalca iz Sarajeva pozvali su da izvede
kompoziciju »Bila si daleko«. Publika ga je nagradila aplauzom.
Napisao: U. Šoškić (Plavi vjesnik, 1967.)
Intervju poznatih: Kemal Monteno u Zagrebu se upoznao s Melitom Poljanec
Kava za dvoje
Melita Poljanec i Kemal Monteno nisu se
do ovog razgovora još poznavali. Melita je već više puta slušala
Kemala i gledala ga na televiziji, dok on nju nije nikada čuo kako
pjeva. I pošto su se upoznali (formalno), nije bilo teško ispuniti
Kemalovu želju da čuje Melitinu ploču. Stajao je kraj gramofona,
slušajući tako pažljivo da smo se svi umirili. Ali, u sobu je
ubrzo ušla mama Poljanec, donijevši kavu s tučenim slatkim
vrhnjem, što je oduševilo sve prisutne.
Kemal se tiho nasmiješio. Netko bi još
mogao pomisliti da je stidljiv. Uostalom, da i jest, to je njegov
glavni šarm. Još nešto bi se moglo dodati - čitav dan (priznaje)
žvače gumu!
- Molim te, daj i meni, na to će Melita, i kontakt je uspostavljen. - Reci mi, Kemale, ukratko nešto o sebi!
- Sarajlija, maturant, tri koktel-ploče,
zaljubljen u Branku i zaručen!
Kemal bi od svega najviše volio
putovati, gledati i ne zadržavati se. Jeo bi samo makarone, rižu i
kolače. Vjerenički prsten što ga nosi neskromno se zaglavio na
prstu. Melita bi rekla da je najveća stvar na svijetu - voljeti.
Inače, ona izvrsno kuha (voli i
jesti), uređuje stanove, i kaže da bi kupovala stara potkrovlja i
napuštene kuće da ih može urediti improviziranim namještajem. U
svakoj kući bi živjela kratko vrijeme, jer se voli seliti.
Prioriteti: vojska i ženidba
- Imaš li ti momka? - pita je Kemal.
- Ne, još nisam našla pravog.
- Do koliko te sati mama pušta navečer?
- Misliš policijski sat? Kao u
Mariboru? Subotom i nedjeljom je produženje, inače do devet uvečer.
- Kojeg pjevača najviše voliš u
Jugoslaviji osim mene? — skromno pita Kemal.
- Igra istine? Okrutan si, Kemale. Zar
se može živjeti bez diplomacije? Dakle Jimmy Stanić, a od
pjevačica Gabi Novak.
- Tko ti je najviše pomogao da uspiješ?
- Od svih eksperata i značajnih imena u
našoj zabavnoj muzici izdvojila bih Nikicu Kalogjeru, koji najviše
pomaže mladim pjevačima. Veliki impuls za moj daljnji rad bila je
šansona »Divljač« (Večer šansona) koju je napisao za mene, ili
kako se to kaze »po mjeri«. A tko je tebi, Kemale, najveća podrška
ili savjetodavac?
- Prvi mi je pomogao Kornelije Kovač, a
sada radim s Esadom Arnautalićem. Nakon velikog uspjeha moje
kompozicije »Lidija« snimam samo domaće stvari.
- Što je za tebe pjevanje? - interesirala
se dalje Melita.
- Hobi.
- Primaran interes u životu?
- Studij, vojska, ženidba.
- Najveće želje ove godine?
- Eurovizija, matura i... još sto
najvećih želja, jer nema malih; postoje samo najveće želje!
- U čemu uživaš?
- Kad sam uzmem gitaru i sviram. Ili
džez. Ili slušam Talijana Morandija. A ti, Melita? Još ne znam
ideš li u gimnaziju ili studiraš?
- Studiram. Defektologiju.
- Kako se krećeš na pozornici?
- Ja sam, pohvalit ću se, prije dvije
godine sama koreografirala svoj nastup na TV. Publika je zasićena
statikom pred mikrofonom. Samo glas se može čuti i na radiju. Žao
mi je što kod nas nema pravih ljudi za »show«, ali kako bi ih i
bilo, kad se jedan takav program koji se mora dobro pripremiti radi
na brzinu, u posljednji čas.
Blagajnik klana
Melita Poljanec je uspjela isključivo
preko radija, televizije i ploča (što je rijetkost). Kemal Monteno
je festivalski pjevač. Ne pjeva na plesovima i turnejama.
- Imaš li olakšavajućih okolnosti kod
profesora? - provocira ga Melita.
- Ne. Ja kao i svi drugi. Možda su još
i stroži prema meni. Nego, Melita, slušaj me dobro: zamisli da
postoji klan kao, na primjer, onaj Franka Sinatre. Pokušajmo.
Osnivaju klan (zamišljeni, naravno). Kompozitor i aranžer: Nikica Kalogjera (jednoglasno) uz primjedbu da se ne bi moglo bez Alfija Kabilja i Marija Kinela. Producent: Pero Gotovac. TV režiser: Angel Miladinov. VIS: »Indexi«. Gitarist: Marijan Mlakar; orgulje: Kornelije Kovač; bubnjevi: Silvije Glojnarić. Pjevači: Bojan Kodrič, Žarko Dančuo, Tatjana Gros, Elda Viler i Jimmy Stanić (da nam drži nivo). Blagajnik: Kemal, jer unaprijed vjeruje u uspjeh.
- Što nam je još potrebno za slavu,
Melita?
- Modni kreator i osobni novinar. Doći
će sami nakon uspjeha našeg »showa«. Sada imam za tebe jedno
neozbiljno pitanje: sjećaš se iz povijesti da su veliki vojskovođe
uvijek prije bitke ili donošenja značajne odluke konzultirali
zvjezdoznance. Inače, pomalo me veseli astrologija, pratim
horoskope.
Reci mi u kojem si znaku rođen? Ja sam Djevica. Smiješno zvuči, zar
ne? Da ne bih počela vjerovati svakom horoskopu u desetak naših
listova (što bi ime s vremenom izbezumilo), uopće ih ne čitam. A
ti?
- Rak. Preosjetljiva, senzibilna,
umjetnička duša. Tako piše. Imam jedno pitanje za tebe. što misliš
o muškarcima?
Problijedila je:
- Vrlo privlačni. A ti
o ženama?
Red je bio na Kemala... da pocrveni.
- Nemam još iskustva.
- Je li tvoja djevojka bolja od drugih?
- Da.
- Njene osobine?
- Jednostavna, lijepa, nalik na Twiggy.
Plava.
Dok se oni tako preispituju, odlučujem
da ih iznenadim.
- Čitate li »Plavi vjesnik«? —
upitam odjednom.
- Stalno, požurio je Kemal.
- Otkad sam češće na stranicama
»Plavog«, i ja sam stalan čitalac! - odgovara Melita.
I što da im kažem? Prije toga su se
složili da vrlo vole novinare. Da vole more i ako bi morali
izabrati, kupali bi se samo na Jadranu i da je netačna ona »tko
pjeva zlo ne misli«!
Slažu se još u nečemu: oboje
su debitanti na »Zagrebu 68«. Melita Poljanec pjeva kompoziciju
Maria Kinela »Lijepo je kad sam s tobom« i kaže da će se hrabro
boriti za uspjeh. Kemal Monteno još nije znao što pjeva. Nije ni
javio kao što je obećao. Uostalom, čut ćemo ga!
Tekst: Radojka Vnuk, snimio: Marko Čolić (Plavi vjesnik, 1968.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama
